ostanimo u kontaktu

Svet

Da li Erdogan posle 20 godina pada s vlasti: Prvi put nije favorit, nikad ujedinjenija opozicija

Objavljeno

-

Danas će u Turskoj će biti izabran novi parlament, a možda i novi predsednik. Aktuelni predsednik Redžep Tajip Erdogan prvi put nakon 20 godina nije izraziti favorit u toj trci. Njegova izborna koalicija je, kako pokazuju ankete, iza opozicionog saveza.

Od svog osnivanja 1923. godine, Republika Turska je po Ustavu parlamentarna demokratija. Erdogan je to želeo da promeni, pa je njegova vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP), uz podršku svog ultranacionalističkog partnera, Partije nacionalističkog pokreta (MHP), 2017. sprovela reformu. S izborima 2018. godine uveden je predsednički sistem i otada je predsednik kako šef države, tako i predsednik vlade. Kabinet premijera više ne postoji.

Predsednika, koji po novom sistemu ima široka ovlašćenja, direktno bira narod i to na pet godina. On imenuje i razrešava ministre i visoke državne službenike po svom nahođenju, a ujedno i rukovodi kabinetom vlade. Ministri koje on postavlja mogu da imenuju guvernere i državne predstavnike u pokrajinama, provincijama i okruzima, tako da predsednikov uticaj seže sve do lokalnih organa vlasti.

Šef države takođe ima ovlašćenja da izdaje predsedničke ukaze i imenuje ljude na visoke funkcije u pravosuđu, sektoru finansija i u obrazovanju. Ljudi na najvažnijim funkcijama u tajnoj službi ili u moćnoj verskoj instituciji Dijanet, direktno su odgovorni predsedniku.

Uvođenjem predsedničkog sistema ukinut je i princip nepristrasnosti i vođenja vanstranačke politike. Aktuelni predsednik Erdogan uspeo je da zadrži i mesto predsednika svoje konzervativno-islamske stranke AKP. Otada gotovo da nije bilo razdvajanja te funkcije i predsedničkog mandata.

Ko se kandiduje na predsedničkim izborima?

Aktuelni predsednik Erdogan i njegov izazivač ispred ujedinjene opozicije Kemal Kiličdaroglu vode neizvesnu izbornu trku. Prema podacima nekoliko instituta za istraživanje javnog mnjenja, kandidat najvećeg opozicionog saveza Kiličdaroglu je ispred Erdogana, što aktuelnog turskog predsednika i vladajući tabor čini sve nervoznijim.

Druga dva kandidata, kako pokazuju ankete, mogla bi da osvoje između dva i šest odsto glasova. Njihova kandidatura obično znači da će predsednik biti poznat tek nakon drugog kruga glasanja. Međutim, kandidat Muharem Ince se u četvrtak iznenada povukao iz trke, što bi moglo da preoblikuje poslednje dane kampanje.

Ankete su pokazale da Erdogan ima 43,7 odsto podrške, a Kiličdaroglu 49,3 odsto. Time opozicionom lideru nedostaje samo malo do većine potrebne za pobedu u prvom krugu, a smatra se da će mu povlačenje Incea doneti dodatne glasove.

Na ovim izborima prednost opozicije je i u tome što je na određeni način uspela da ujedini ono što su mnogi smatrali nemogućim. U šest partija opozicije koje podržavaju Kiličdaroglua su islamističke, levičarske, desničarske, nacionalne, a svima njima cilj je samo jedan, skloniti Erdogana sa političke scene i, kako mnogi vole da kažu, ujediniti duboko podeljenu zemlju.

Za razliku od Erdogana, koji je prilično autoritativan lider, Kiličdaroglu je umereniji, spremniji na kompromis i daleko više okrenut Zapadu, odnosno Evropskoj uniji, koja će mu biti jedan od spoljnopolitičkih ciljeva.

Koliki je značaj parlamenta?

Tokom svog predsedničkog mandata, Erdogan je krojio državni aparat po svojoj meri i stalno proširivao svoja ovlašćenja. Iako je uvođenjem predsedničkog sistema broj poslanika povećan sa 550 na 600, Erdogan je od turskog parlamenta napravio beznačajnu instituciju: tu su mogle da se vode rasprave i donose zakone, ali su vladajući sa svojom dominantnom većinom blokirali svaki opozicioni projekat i stalno uspevali da proguraju svoju političku agendu. Vlast je svojom većinom u parlamentu, sprečila i zahteve opozicije da se osnuju istražni odbori nakon nedavnog katastrofalnog zemljotresa ili po pitanju optužbi na račun vladajućih struktura za korupciju.

U parlamentu Turske trenutno ima 14 stranaka. Mnoge od njih su uspele da pređu cenzus od 7 posto samo uz pomoć koalicija. Sa 285 poslanika vladajuća stranka AKP ima najjaču poslaničku grupu u parlamentu. Njihovi saveznici ultranacionalistički MHP i Stranka velikog jedinstva (BBP) imaju 49 poslaničkih mesta, pri čemu i jedna i druga ideološki proističu iz pokreta „Sivih vukova“. Koaliciona vlada tako u turskom parlamentu ima većinu sa 334 mandata.

Najveća opoziciona partija, Republikanska narodna stranka (CHP), ima 134 poslanika, dok njen najjači saveznik, Dobra partija (IYI) ima 36 mandata. I Dobra partija je takođe proizašla iz pokreta „Sivih vukova“, ali u novom opozicionom stranačkom savezu pokušava da se pozicionira u desni centar. S poslanicima manjih stranaka, taj najveći opozicioni savez ima 174 mandata.

Prokurdska Demokratska partija naroda (HDP) ima 56 poslanika i treća je najjača snaga u turskom parlamentu. Preostali poslanici su ili iz manjih stranaka ili su nezavisni kandidati.

Kakve koalicije postoje?

Tri izborne koalicije igraju odlučujuću ulogu na parlamentarnim izborima: Erdoganov „Narodni savez“, potom najveći opozicioni blok, „Savez nacije“, i konačno „Savez za rad i slobodu“, predvođen prokurdskim HDP.

Pored AKP, u Erdoganovom „Narodnom savezu“ već godinama su ultranacionalističke MHP i BBP. Nedavno se koaliciji pridružila i „Nova stranka blagostanja“, koja je proizašla iz islamističke ideologije Mili Gorus. Osim toga, Erdoganovu koaliciju podržava i radikalna islamistička prokurdska stranka HÜDAPAR, koja je bliska terorističkoj organizaciji turski Hizbolah. I nekoliko pravoslavno-muslimanskih zajednica s velikim brojem članova takođe otvoreno podržavaju vladajuću koaliciju. Oni su pod Erdoganovom vlašću uspeli da prigrabe čitav niz privilegija, koje bi u suprotnom mogli da izgube.

Najveća opoziciona koalicija sastoji se od šest stranaka koje dolaze iz veoma različitog političkog spektra. Predsednički kandidat Kemal Kiličdaroglu, koji je uspeo da ih ujedini, uživa poštovanje mnogih vladinih kritičara. Za Kiličdaroglua je i i kurdsko-socijalistički „Savez za rad i slobodu“.

Pokretačka snaga treće koalicije je prokurdska HDP. Protiv nje se međutim vodi sudski postupak, a i hiljade njenih članova su u zatvoru pod optužbom za terorizam. Osim toga, i skoro svi gradonačelnici iz redova HDP su smenjeni, piše Dojče Vele.

Bivši lider stranke Selahatin Demirtaš je već sedam godina u strogo čuvanom zatvoru, ali on uspeva da odatle vodi efikasnu kampanju protiv Erdogana i njegove vlade. Svoje poruke spoljnom svetu šalje preko svojih advokata, koji u određenoj meri određuju i tok predizborne kampanje, posebno kada je reč o kurdskom pitanju.

Izborna kampanja koja nije fer i opasna retorika

Zbog razornih zemljotresa u februaru i zbog meseca Ramazana, predizborna kampanja ovoga puta počela je kasno. Najveća opoziciona koalicija s kandidatom Kiličdarogluom i najpopularnijim ličnostima na čelu, krenula je u ofanzivu tek pre nekoliko sedmica.

Erdogan svoju predizbornu kampanju vodi više tako što otvara velike državne projekata. Predstavio je tako prvi turski nosač aviona i otvorio prvu nuklearnu elektranu na turskom tlu – zahvaljujući ruskoj tehnologiji. On se ujedno ne libi ni da se pojavljuje u dvorištima džamija, a voli i da se oslanja na lažne vesti.

Tako je prošle sedmice govorio u dvorištu Plave džamije u Istanbulu i tvrdio da njegov izazivač Kiličdaroglu planira da ugasi tursku versku ustanovu Dijanet. Kiličdaroglu je odmah reagovao na tu netačnu informaciju: „Dijanet je pokrenuo Ataturk, osnivač moje stranke. Zašto bih ga ja zatvarao?“

Dan kasnije, Erdoganov ministar pravde Bekir Bozdag izjavio da će „ovoga puta o izborima odlučivati vernici i nevernici“. Ministar unutrašnjih poslova Sulejman Sojlu otišao i korak dalje: on je predstojeće glasanje opisao kao pokušaj političkog puča od strane Zapada.

Mediji na svim kanalima u potpunosti su na liniji vlade. Državna radio-televizijska kompanija TRT i novinska agencija Anadolu u stopu prate Erdogana i njegove koalicione partnere. Prema navodima opozicije, Erdogan i njegov blok dobili su 3.600 minuta emitovanja u poslednje četiri sedmice, a njegova politička konkurencija samo 42 minuta. I to samo u negativnom svetlu.

Izvor: Dojče Vele

Svet

Stručnjak UN: Izrael u Gazi počinio dela genocida, uvesti mu embargo na oružje

Objavljeno

-

Frančeska Albaneze, specijalni izvestilac Ujedinjenih nacija za ljudska prava na palestinskim teritorijama, ocenila je u svom izveštaju, da je Izrael u Pojasu Gaze počinio dela genocida i da bi mu trebalo uvesti embargo na oružje.

Izveštaj, u koji je „Gardijan“ imao uvid, trebalo bi da bude dostavljen Savetu UN za ljudska prava.

Albaneze, italijanska pravnica i ekspert za ljudska prava, navela je u izveštaju da postoje „razumni razlozi“ da se veruje da je Izrael izvršio tri od pet dela definisanih kao genocid: ubijanje Palestinaca, nanošenje ozbiljnih telesnih ili psihičkih povreda i „namerno stvaranje uslova za život sračunatih da dovedu do fizičkog uništenja“ tog stanovništva u celini ili delimično.

pročitaj više

Svet

Rasprava o NATO bombardovanju SRJ nije stavljena na dnevni red SB UN

Objavljeno

-

Zemlje članice Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija nisu izglasale da se na dnevni red sednice, koja je završena u Njujorku, stavi inicijativa Rusije da se raspravlja o 25 godišnjici NATO agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine.

Za su glasale tri članice SB UN – Rusija, Kina i Alžir, glasova protiv nije bilo, a 12 zemalja je bilo uzdržano.

Raspravi o NATO agresiji na samom početku sednice usprotivio se stalni predstavnik Francuske pri UN Nikola de Rivijer, koji je rekao da predlaganje te teme neće „ni na jedan način doprineti napretku“.

pročitaj više

Svet

Sud u Njujorku: Trampu smanjena suma koju treba da plati, ima rok od 10 dana

Objavljeno

-

Apelacioni sud u Njujorku dao je bivšem predsedniku SAD Donaldu Trampu još 10 dana da plati 175 miliona dolara za žalbu na presudu za prevaru.

Sud je time smanjio sumu koju Tramp treba da plati – sa 464 miliona dolara, prenosi CNN.

Ukoliko ne bude uplatio sumu koja mu je određena, njujorške vlasti bi mogle da zaplene neke njegove nekretnine.

pročitaj više

Svet

Sagrada familija biće završena 2026. godine

Objavljeno

-

Čuvena crkva u Barseloni, Sagrada familija, 144 godine nakon što je započeta, biće konačno završena 2026. godine, s tim da će za ogromno stepenište biti potrebno dodatnih osam godina.

Predsednik organizacije zadužene za završetak izgradnje ovog remek-dela Antonija Gaudija objavio je rok za kraj radova koji se poklapa sa stogodišnjicom smrti slavnog arhitekte.

Organizacija je saopštila da ima dovoljno novca i materijala da završi građevinu, uključujući i centralni toranj od 172,5 metara posvećen Isusu Hristu, piše Gardijan.

pročitaj više

Svet

Filmska životna priča osnivača WhatsApp-a: Od čišćenja podova i bonova za hranu do američkog sna

Objavljeno

-

Priča o Janu Koumu, redovnom studentu na prosečnom univerzitetu, stalno zaposlenom, koji je znao da je neki drugi životni ram njegova sreća. Od sanjarenja uz picu o aplikaciji koja je tada svima delovala kao bajka, do najveće tehnološke akvizicije svih vremena, od 19 milijardi dolara.

Prema poslednjim podacima, platformu za slanje poruka WhatsApp koristi tri milijarde ljudi. Broj poslatih poruka na dnevnom nivou iznosi oko 150 milijardi, što je za skoro 10% povećanje u odnosu na prošlu godinu. Samo u Indiji broj korisnika iznosi 390 miliona, dok je u Brazilu on 148.

Krilatica „game changer“, odnosno „onaj koji menja igru“ više je nego prikladna za izumitelja aplikacije bez koje je danas komunikacija nezamisliva.

Jan Koum je ukrajinsko-američki preduzetnik, suosnivač WhatsApp-a čije je putovanje od gradića u Ukrajini do trijumfa u Silicijumskoj dolini svedočanstvo o hrabrosti, istrajnosti, inovacijama i američkom snu koji samo malobrojni odsanjaju.

Njegovo detinjstvo nije romansirana teška priča, već stvarna. Rođen je u Kijevu 1976, ali je njegovo detinjstvo vezano za Fastiv, gradić od 40-ak hiljada stanovnika smešten na čvorištu železničkih puteva koji spajaju centralnu Evropu, Rusiju i Aziju.

Jedinac majke domaćice i oca građevinca usmerenog na zidanje bolnica i škola. Ruralni život za kojim Koum i danas žudi, bio je često lišen tople vode, telefona, i još nekih parametara bazično skromnog življenja. Sa 16 godina sa majkom i bakom kreće put Amerike u Santa Klaru, grad Mauntin Vju, sastavni deo rane istorije i rasta Silicijumske doline i sedište brojnih tehnoloških velikana (Gugla, Alfabeta, Linkdina, Kuore, Junikoda, Majkrosofta).

Život ni u Kaliforniji nije prestajao da melje. Majka je radila kao bejbisiterka, dok je on čistio podove u lokalnoj prodavnici hrane. Ni to nije bilo sve, jer otac nikada nije ni stigao do Amerike. Usled tešle bolesti je preminuo 1997. godine, a samo tri godine kasnije umire i njegova majka.

Ostao je sam, sa svojim mislima, genijalnošću i interesovanjem za programiranje. Njemu dovoljno za početak, a mnogima verovatno tek lavirint očaja.

Na Univerzitetu San Hoze gde je studirao matematiku i računarstvo bio je zatvoren, i nije bio raspoložen za instant prisnost i američki „small talk“ – to su dubine i ponori Ukrajine koje je poneo sa sobom. Jeste bio zainteresovan za sve što je imalo veze sa tehnologijom, pa se pridružio hakerskoj grupi w00w00 na internet čet mreži, gde su mu bili dostupni serveri Silikon Grefiksa, na kojima je ćaskao sa suosnivačem tada revolucionarne mreže za deljenje muzike Nepster Šonom Faningom.

Prijateljstvo kao osnovna spona

Prvo zaposlenje – Ernst and Young, revizorski gigant u kojem je bio zadužen za bezbednost za stolom preko puta kojeg se nalazio Brajan Ekton, koji će mu postati prijatelj, softverski kolega u Jahuu, nešto kasnije suosnivač aplikacije WhatsApp. Njihovo prijateljstvo, u kojem je Ekton po godinama mogao da mu bude otac, posebno se razvilo nakon smrti njegovih roditelja i zaposlenja u Jahuu, u koji je došao na nagovor suosnivača Dejvida Fajloa, napustivši studije.

Nakon devet godina sage u Jahuu, obojica napuštaju kompaniju 2007. i filmski se, uz nešto malo ušteđevine, odlučuju na put po Latinskoj Americi.

Nakon uživanja u empanadama, arepama, frizbiju, apliciraju za posao u Fejsbuku gde bivaju odbijeni. Jedan podatak za sve nas koji se preispitujemo i pitamo se da li smo dovoljno dobri kada nas ne prepoznaju ili cene.

Dok je krckao ušteđevinu od 400.000 dolara držao je Ajfon u rukama i njihov tada sedam meseci star „App Store“. „Video“ je tada još nepostojeći WhatsApp među svim tim ikonicama, ali kome se tada obratiti? Nije poznavao nikoga iz startap biznisa, investitore, u vremenu u kojem ova forma ideja i planiranja nije imala podršku kompanija poput Ejndželista, Startap Grajnda, Andresen Horovica.

Jedno je ipak znao, i nije se prevario – običan posao nije bio za njega.

Snovi, vera, tajming

Ideja za WhatsApp proizašla je iz Koumove frustracije zbog propuštenih poziva dok je vežbao u teretani. Zamislio je jednostavnu, sigurnu platformu za slanje poruka koja bi korisnicima omogućila da ostanu povezani bez tradicionalnih SMS usluga.

Na jednom privatnom okupljanju ruske emigracije uz picu je objašnjavao Aleksu Fišmanu, kasnijem osnivaču aplikacije Bagzi koja omogućava programerima da vide greške i padove u aplikacija uživo, obrise nove tehnologije komuniciranja.

Tada mu je gotovo detinje objasnio da je naziv izvedenica iz američkog pozdravnog slenga „whats up?“ (šta ima), kao i da želi da uz ime korisnika bude i kratak status. Njegovo sanjarenje danas je naša svakodnevica.

San je pravno utemeljen 24. februara 2009. godine u Kaliforniji, nastao je WhatsApp, uz svesrdnu podršku ruskog Ajfon programera Igora Solomenikova. Koum je proveo dane stvarajući kodove za sinhronizaciju svoje aplikacije sa telefonskim brojevima širom sveta, uz besane noći prožete ažuriranjem međunarodnih prefiksa.

WhatAapp se rušio i štucao, a u momentu kada ga je Fišman instalirao na svoj telefon, samo nekoliko stotina mahom ruskih prijateljia ga je preuzelo. „Paso corto vista larga“ rekli bi Španci (kratak korak, širok pogled), posebno jer je Koum bio na ivici odustajanja. Ubrzo je pomoć stigla u vidu Epl puš notifikacija, koje su omogućile programerima da „pinguju“ korisnike kada aplikacija nije korišćena.

Uspeh WhatsApp-a

WhatsApp je brzo postao popularan zbog korisnički prijateljskog interfejsa i posvećenosti privatnosti kroz enkripciju. Za razliku od drugih aplikacija za slanje poruka tada (G Talk, Skajp, Blekberi sa sistemom poruka samo za vlasnike njihovih telefona), WhatsApp nije prikazivao oglase niti prodavao podatke korisnika, što je rezultiralo poverenjem miliona korisnika širom sveta.

Aplikacija je za tili čas imala, sada deluje simboličnih, 250.000 korisnika, a petoro njihovih bivših kolega iz Jahua, postali su vlasnici deonica, u kojima je najveći udeo imao Koum kao spiritus movens, pa Ekton (ukupno 60%). I pored svega toga u jednom momentu su morali da se isele iz svojih kancelarija iz avenije Everlin odlukom kompanije Everton koja je zakupila kompletan kancelarijski prostor zgrade.

Preselili su se u obližnje skladište, koje nije imalo nikakvo obeležje njihove kompanije, a programeri su radili na Ikeinim stolovima sa ćebadima koja su im grejala kolena. Za temu odricanju i jedan podatak – prvih nekoliko godina Koum i Ekton radili su besplatno. Najveći izdatak bile su im verifikacione poruke po ceni od dva centa za SAD i 65 centi za Bliski istok.

Početkom 2011. godine WhatsApp je bio među prvih 20 aplikacija u App Store-u, nakon hrabre odluke da se aplikacija naplaćuje 0,99 dolara u moru besplatne ponude.

Prva veća investicija koju su prihvatili bila je ona Sekvoje i Džima Geca od osam miliona dolara (za 15% kompanije), a kada se 2013. godine broj korisnika popeo na 200 miliona Koum i Ekton su se složili da je vreme da prikupe još novca, pa je ubrzo Sekvoja dodala još 50 miliona, procenjujući vrednost kompanije na 1,5 milijardi dolara.

Prodaja Fejsbuku

U sandučetu Kouma 2012. godine stigla je poruka „da se nađemo?“ Marka Zakerberga. Koum je oklevao tražeći izgovor u neodložnom putu, ali je Zakerberg bio uporan, i spreman da se sa njim sastane kada god to njemu odgovara. Njihov konačni sastanak bio je zamajac onoga što će postati najunosnije dvogodišnje udvaranje u istoriji tehnologije, akvizicija od neverovatnih 19 milijardi dolara, najveće tehnološko preuzimanje svih vremena.

Akvizicija je obostrano viđena kao šansa za povezivanjem sveta i pristupu resursima koji bi to omogućili. Koum je ostao posvećen očuvanju privatnosti korisnika, uz veliko ne reklamama, modelu zasnovanom na pretplati i odolevanju naporima za monetizaciju.

Međutim, između Kouma i Zakerberga nastale su tenzije oko toga kako unovčiti platformu za razmenu poruka. Zakerberg je imao cilj da integriše više funkcija koje bi omogućile ciljano oglašavanje i monetizaciju, što je bilo u suprotnosti sa Koumovim principima privatnosti.

Spor je konačno eskalirao aprila 2018. godine, kada je Koum objavio svoju ostavku na Fejsbuku, navodeći da je zabrinut zbog pristupa te kompanije privatnosti korisnika i zaštiti istih. Godinu dana pre njega to isto je učinio i Brajan Ekton, kasnije osnivajući Signal, koji je postao direktan konkurent WhatsApp-u.

Nasleđe

Doprinosi Jana Kouma tehnološkoj industriji protežu se daleko izvan stvaranja WhatsApp-a. Njegovo naglašavanje jednostavnosti, sigurnosti i privatnosti korisnika napravilo je revoluciju komunikacije u novom, digitalnom dobu. Uspeh WhatsApp-a otvorio je put drugim platformama za slanje poruka i učvrstio Koumovu reputaciju vizionara.

Inicijator je brojnih donacija, ostavši duboko povezan sa svojim korenima. U okviru napora za pomoć tokom rusko-ukrajinskog rata 2022. godine, donirao je 17 miliona dolara Evropskom jevrejskom udruženju i 10,6 miliona dolara Federaciji jevrejskih zajednica. Svoje konzervativne političke stavove potvrdio je donacijama desničarskim izraelskim organizacijama poput Makabejske radne grupe. Godine 2022. donirao je dva miliona dolara EIPAK-u tokom preliminarnih izbora kandidata Demokratske stranke. Koum je donirao i dva univerziteta, Fordam i Stenford, a tokom ove godine podržao je kandidaturu demokrate Danijela Lurija za gradonačelnika San Franciska sa 250.000 dolara.

Njegov američki san imao je i svoje simbolično zaokruženje. Koumov izbor lokacije za potpisivanje ugovora od 19 milijardi dolara o prodaji svoje kompanije Fejsbuku nalazio se nekoliko blokova od diskretnog sedišta kompanije WhatsApp u Mauntin Vjuu, tačnije u lokalu koji se nalazio prekoputa napuštene bele zgrade koju je presecala železnička pruga, bivše kancelarije socijalne službe Severnog okruga u kojoj je Koum nekada stajao u redu za bonove za hranu.

Tada i nikada više.

(Forbes Srbija)

pročitaj više

U TRENDU