ostanimo u kontaktu

Biznis

Inflacija u januaru 15,8 odsto na međugodišnjem nivou

Objavljeno

-

Inflacija je u januaru, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, iznosila na mesečnom nivou 1,4 odsto, a u odnosu na januar 2022. godine 15,8 odsto, objavila je Narodna banka Srbije.

To je, kako je navedeno, u skladu sa očekivanjima Narodne banke Srbije.

I dalje se oko dve trećine doprinosa ukupnoj inflaciji odnosi na rast cena hrane i energenata, kažu u centralnoj banci.

Biznis

Prošle godine ugašeno 8.500 kompanija: Četiri načina kako likvidirati preduzeće

Objavljeno

-

Niškom preduzeću za trgovinu na veliko Reks komerc račun je blokiran pune dve decenije. Prema podacima Narodne banke Srbije, zaključno sa 29. februarom, ovo preduzeće je sa 7.406 dana neprekidne blokade prvo po „stažu“ na spisku 100 pravnih lica sa najvećim iznosima blokade koji objavljuje NBS. U proseku, broj dana u blokadi tih 100 firmi je 2.839.

Pomenuto preduzeće i dalje je vidljivo u registru Agencije za privredne registre. Njegov status je „u likvidaciji“, a zanimljivo je i što je oglas za likvidaciju objavljen još februara 2006.

Drugim rečima, ni nakon dve decenije neprekidne blokade i posle 18 godina od početka procesa likvidacije, Reks komerc nije ugašen, odnosno obrisan iz registra APR-a.

Forbes Srbija istraživao je zbog čega je to tako, odnosno zbog čega se preduzeća koja po više godina, čak i decenija, praktično ne posluju, vode kao aktivna.

Pravila za likvidaciju

Propisi koji uređuju ovu oblast kažu da se brisanje iz registra privrednih subjekata može izvršiti po četiri osnova:

  • nakon sprovedenog postupka likvidacije ili prinudne likvidacije
  • nakon zaključenog stečajnog postupka
  • odlukom o prestanka postojanja osnivača predstavnika ili ogranka strane firme
  • usled statusne promene koja ima za posledicu brisanje iz registra

Likvidacija nekog preduzeća sprovodi se u situaciji kada ta firma ima dovoljno sredstava da izmiri sve obaveze. Drugim rečima, nakon što je namirilo obaveze prema zaposlenima i državi, odnosno zarade, poreze i doprinose, kao i kada nema nikakvog dugovanja prema svojim dobavljačima i poslovnim partnerima.

Kako piše na sajtu APR-a da bi preduzeće bilo izbrisano iz registra, ono mora, između ostalog, dostaviti i odluku skupštine tog privrednog društva o okončanju postupka likvidacije, izveštaj likvidacionog upravnika o postupku likvidacije, dokaz iz Poreske uprave ne stariji od pet dana da nema dugovanja za poreze, izjavu likvidacionog upravnika da su sve obaveze izmirene, kao i da se protiv preduzeća ne vode nikakvi postupci.

„Društvo ne može doneti odluku o okončanju likvidacije pre pravnosnažnog okončanja svih postupaka koji za pravnu posledicu mogu imati bilo kakvu obavezu društva i izmirenja svih tih obaveza. Po okončanju likvidacije društvo se briše iz Registra privrednih subjekata“, piše na sajtu APR.

Likvidacija se pokreće odlukom skupštine preduzeća, odnosno odlukom vlasnika ili suvlasnika i započinje danom objavljivanja oglasa o pokretanju likvidacije. U preduzeću se imenuje likvidacioni upravnik, a ono je dužno i da poverioce obavesti o pokretanju postupka likvidacije.

U postupku likvidacije, ova odluka može biti i obustavljena, odnosno preduzeće može nastaviti sa normalnim poslovanjem, ali samo u slučaju da je prethodno namirilo sve poverioce, odnosno da nije tokom procesa likvidacije otkazalo nijedan ugovor o radu sa zaposlenima niti je otpočelo sa isplatom članovima preduzeća.

Statistika

Prema podacima APR-a, u 2023. godini je iz registra privrednih subjekata izbrisano 8.476 privrednih društava. Njih 1.862 izbrisano je nakon sprovedene likvidacije, a 5.896 nakon prinudne likvidacije, kažu za Forbes Srbija u ovoj instituciji. Takođe, 414 je ugašeno nakon sprovedenog stečajnog postupka, a 304 nakon registrovane statusne promene društva.

Iz zakonskih propisa jasno je da preduzeća sa spiska NBS godinama prolongiraju status „u likvidaciji“, jer ne izmiruju dugove koje su napravili tokom poslovanja, zbog čega je i okončanje njihove likvidacije i brisanje iz registra nemoguće, bez obzira na to što je jasno da ne posluju niti imaju nameru da namire svoje poverioce.

Likvidacija pod prinudom

Osim što sama preduzeća mogu pokrenuti postupak likvidacije, od 2017. godine, a na osnovu mišljenja Ministarstva privrede, to može uraditi i Agencija za privredne registre.

Reč je o institutu prinudne likvidacije, a ona se može pokrenuti u više od desetak slučajeva, a neki od njih su: pravosnažna odluka kojom je izrečena mera zabrane obavljanja određene delatnosti, ostanak bez zakonskog ili likvidacionog zastupnika duže od propisanog roka ili kad preduzeće ne dostavi APR-u finansijske izveštaje o poslovanju u prethodne dve godine.

Kako stoji na sajtu APR-a, pre pokretanja prinudne likvidacije, oni na svojoj internet stranici objavljuju obaveštenje o privrednom društvu u kojem su se stekli razlozi za prinudnu likvidaciju sa pozivom toj firmi da u roku od 90 dana od tog dana otkloni razloge koje je moguće otkloniti i registruje promene podataka u skladu sa Zakonom o registraciji.

„Nakon isteka roka od 60 dana od dana objavljivanja oglasa o prinudnoj likvidaciji, registrator koji vodi registar privrednih subjekata, u daljem roku od 30 dana, po službenoj dužnosti donosi akt o brisanju društva i briše društvo iz registra, u skladu sa Zakonom o registraciji”.

Okončanje stečaja nije uslov za brisanje

U registru APR-a svakom preduzeću nad kojim je pokrenut stečaj po službenoj dužnosti se evidentira ova promena, odnosno naznačava se promena njegovog statusa.

Takođe, kada se preduzeće u stečaju proda kao pravno lice, odnosno kada se zbog toga obustavi stečajni postupak, taj prodati privredni subjekat ima pravo da zadrži pravni subjektivitet, odnosno da zadrži ime, ali dolazi do promene vlasnika, odnosno osnivača. U registru se, dakle, to preduzeće ne briše, nego se upisuje novi vlasnik.

„U slučaju prodaje strečajnog dužnika kao pravnog lica, obaveza registracije promene podataka o privrednom subjektu po ovom osnovu je na kupcu stečajnog dužnika“, piše na sajtu APR-a.

Razlozi za brisanje mogu biti i prestanak sa radom osnivača predstavništva ili organka strane firme registrovanog u Srbiji i to ukoliko je sam osnivač prestao da radi, ali i ukoliko je odlučio da ugasi predstavništvo. Uslov za brisanje iz registra APR-a je odluka o brisanju predstavništva ili odluka o prestanku postojanja osnivača, kao i dokaz iz Poreske uprave o prestajanju poreskih obaveza ne stariji od pet dana.

Preduzeće se može brisati iz registra i usled statusne promene.

Na kraju, Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisuje da APR ne može izvršiti brisanje iz registra u periodu od dobijanja obaveštenje Poreske uprave da će se kod privrednog subjekta vršiti poreska kontrola, uključujući i rad poreske policije na otkrivanju poreskih krivičnih dela. Isto važi i za period kada je privrednom subjektu oduzet PIB pa do dobijanja obaveštenja da je tom subjektu vraćen PIB.

„Nakon što Poreska uprava obavesti APR da je u privrednom subjektu završena kontrola ili vraćen privremeno oduzeti PIB, može se pokrenuti procedura brisanja”, piše na sajtu APR-a.

(Forbes Srbija)

pročitaj više

Biznis

Čime se sve bavi novi vlasnik Hotela Jugoslavija: Milenijum tim – od bolnice do građevine

Objavljeno

-

Milenijum tim, novi vlasnik Hotela Jugoslavija, planira investiciju od ukupno 400 miliona evra tokom naredne četiri godine u „moderan stambeno-poslovni kompleks sa hotelom visoke kategorije“. Ova kompanija, registrovana za izgradnju hidrotehničkih objekata, ima 14 preduzeća u svom vlasništvu. Jedno od njih je i MV Investment, koje je na licitaciji u petak kupilo pomenuti hotel. Ova Milenijumova firma registrovana je za iznamljivanje i upravljanje nekretninama i, prema završnim računima za 2022. godinu – nema zaposlenih.

Milenijum tim novi je vlasnik Hotela Jugoslavija, preko svoje firme MV Investment. Hotel je kupljen po početnoj ceni od 3,18 milijardi dinara, što je oko 27 miliona evra.

Kompanija je, odmah nakon održane licitacije, na kojoj je bila jedini učesnik, novinarima podelila saopštenje u kojem se navodi da je „pobedila na javnoj licitaciji za kupovinu pravnog lica Danube Riverside koje se nalazilo u stečaju, a u čijem sastavu se nalazi i Hotel Jugoslavija„.

Početno ulaganje je, prema navodima investitora, vredno više od 42 miliona evra „čime je zaokruženo preuzimanje kompletne lokacije bivšeg Hotela Jugoslavija“.

„Proces smo započeli pre dve godine kupovinom 100 odsto udela u kompaniji MV Investment, koja je vlasnik prostora u kom se do današnjeg dana nalazi Grand Kazino Beograd“, saopštio je Milenijum tim.

Plan Milenijum tima je da izgradi „moderan stambeno-poslovni kompleks sa hotelom visoke kategorije“.

Iz tog razloga kompanija je, kako se ističe u saopštenju – inicirala izmenu plana detaljne regulacije.

Šta se predviđa planom detaljne regulacije pročitajte OVDE.

Kćerke-firme i njihove delatnosti

Preduzeće Milenijum tim registrovano je za izgradnju hidrotehničkih objekata. U svom saopštenju kompanija navodi da posluje više od dve decenije i da se „pozicionirala na vodećoj poziciji u građevinskoj industriji“.

„Realizacijom velikih infrastrukturnih projekata Beograd na vodi, energetskih projekata gasovoda i gasifikacije gradova, kompanija je uradila više od 2.500 kilometara gasovodne mreže u Srbiji, prečišćivače otpadnih voda, a sada realizuje projekat Čista Srbija u četiri grada i učestvuje u projektima Metro, EXPO 2027 i Nacionalni stadion. Kompanija je i vlasnik Vranjske banje koju je kupila 2020. godine i ulaže više od 90 miliona evra u rekonstrukciju i modernizaciju“, navedeno je u saopštenju Milenijum tima.

Prema podacima iz završnih računa Milenijum tima, a poslednji su u APR dostupni za 2022. godinu, ova kompanija ostvarila je prihode od 142 miliona evra, neto profit od devet miliona evra.

Na nivou cele grupe, prema konsolidovanim finansijskim izveštajima za istu godinu, ostvareni su prihodi od 177 miliona evra i neto profit od šest miliona evra.

Grupu čini Milenijum tim i još 14 zavisnih društava (prema završnim računima za 2022).

To su:

MT Gastel, preduzeće registrovano za distribuciju gasovitih goriva gasovodom, ima jednog zaposlenog;

Milenijum rizort (Millennium Resort), registrovan za delatnost – hoteli i sličan smeštaj, ima 57 zaposlenih;

Institut Goša, registrovan za istraživanje i razvoj u ostalim prirodnim i tehničko-tehnološkim naukama. Kupljen iz privatizacije 2018. godine, ima 57 zaposlenih;

Milenijum Adria, sa sedištem u Splitu u Hrvatskoj. Preduzeće je registrovano za „pomorski i obalski prevoz putnika“; Osnovano je 2020 godine, ima dvoje zaposlenih;

Mostogradnja Ing, registrovana za izgradnju mostova i tunela, osnovana u novembru 2020, ima 173 zaposlena;

Alea Consulting, registrovano za – gajenje grođja, osnovano 2020. godine, sa 39 zaposlenih;

Leget agregati, preduzeće registrovano za prevoz tereta unutrašnjim plovnim putevima, osnovano u februaru 2020 u Sremskoj Mitrovici, ima 102 zaposlena;

Omega beton, preduzeće registrovano za nespecijalizovanu trgovinu na veliko. „Cilj kupovine preduzeća je zaokruživanje nabavke šljunka i betona u okviru osnovne delatnosti grupe“, navodi se u finansijskim izveštajima. Firma je osnovana 2020, ima šest zaposlenih;

Institut Jaroslav Černi, registrovan za istraživanje u tehnološkim naukama, osnovan je 1947. godine, od 1999. je akcionarsko društvo, a na kraju 2022. ima 236 zaposlenih. Od 11. januara 2022. u suvlasništvu je Milenijum tima.

Roberts Milenijum, preduzeće osnovano 2019. godine, 50 odsto je u suvlasništvu je Milenijum tima, a druga polovina je u vlasništvu Roberts Constructions Serbia Pty Limited iz Australije. Milenijum tim preuzima 100 procentno vlasništvo u julu 2022. Preduzeće je registrovano za izgradnju stambenih i nestambenih zgrada, i ima 40 zaposlenih;

Milenijum medikal centar, specijalna bolnica za rehabilitaciju u Vranjskoj Banji, osnovano 2022. Pretežna delatnost društva je – bolnica, a broj zaposlenih je 43;

Vila Residence Beograd, sa nula zaposlenih, registrovana je za pretežnu delatnost „upravljanje nekretninama za naknadu“, i u direktnom je vlasništvu Instituta Goša.

Barik Novi Slankamen, osnovan je 2010, bavi se proizvodnjom vina od grožđa, a broj zaposlenih je 14;

MV Investment – preduzeće koje kupilo Hotel Jugoslavija, osnovano je 2006. godine, a u vlasništvu Milenijum tima je od 4. novembra 2022. Registrovano je za „iznajmljivanje vlastitih ili iznajmljenih nekretnina i upravljanja njima“. Broj zaposlenih je – nula.

MV Investment je u 2022. godini ostvarila ukupne prihode nešto veće od 300.000 evra, dok je neto profit bio oko 31.000 evra.

(N1)

pročitaj više

Biznis

Prioritetna akcija, a drugorazredna cena: Da li su mali akcionari NLB Komercijalne banke bliži pravdi

Objavljeno

-

Nova.rs

Tokom tri dana aprila manjinski akcionari NLB Komercijalne banke, oni koji su posedovali prioritetne akcije, nastaviće pred Privrednim sudom u Beogradu vanparnični postupak u kom pokušavaju da dokažu da im je većinski akcionar, slovenački NLB, u prinudnom otkupu – potcenio vrednost udela.

Dok je vlasnicima običnih akcija pripalo po 4.532,2 dinara za svaku, za prioritetne hartije je kupac izdvojio po 1.000 dinara. NLB Komercijalna banka odgovara da je sve rađeno po važećim zakonima.

Nova Ljubljanska banka je iskoristila pravo da, pošto je prešla 90 odsto učešća u NLB Komercijalnoj banci, prinudno otkupi i ostatak (u leto 2022. godine). Tada počinje, očigledno duga, borba manjinskih suvlasnika da dokažu da su oštećeni.

Ključna razlika između običnih i prioritetnih akcija je to što vlasnici ovih drugih ne učestvuju u odlučivanju.

„Cena po kojoj će akcije biti otkupljene utvrđena je u skladu sa članom 475. Zakona o privrednim društvima i Izveštajem ovlašćenog revizora BDO doo Beograd od 30.05.2022. godine i predstavlja najvišu utvrđenu vrednost obične i preferencijalne akcije”, stoji u obaveštenju koje je IO NLB Komercijalne banke uputio akcionarima.

Manja cena za 636 akcionara

U roku od dva dana od objavljivanja obaveštenja i podnošenja zahteva Centralnom registru, depou i kliringu hartija od vrednosti, kako je najavljeno, obavljen je prenos akcija. Među njima su bile i prioritene akcije koje je posedovao Dragomir Ostojić.

„Ovo je jedan od najdrastičnijih primera kršenja prava manjinskih akcionara na tržištu kapitala u Srbiji”, uveren je Ostojić. „Broj oštećenih akcionara, vlasnika prioritetnih akcija, je 636. Oni su u svom vlasništvu imali ukupno 316.260 akcija. Umesto po knjigovodstvenoj ceni od 4.532 dinara po akciji, nama je isplaćeno 1.000 dinara. To znači da smo oštećeni za ukupno blizu 10 miliona evra. Svoje prve prioritetne akcije kupio sam 2014. godine, ali neki akcionari su i mnogo ranije sticali ove akcije”.

Tržište je regulisano tako da manjinski akcionari, koji veruju da su oštećeni, pravdu mogu da traže samo u vanparničnom postupku. Na ovo se, ipak, odlučila manjina. I to zbog cene i vremena.

„U vanparničnom postupku, saglasno Zakonu o privrednim društvima ja sam podneo predlog za utvrđivanje vrednosti akcija zajedno sa još 62 akcionara”, dodaje Dragomir Ostojić. „Akcionari sa manjim brojem akcija nisu se priključili zbog velikih troškova. Više od 10 advokata i veštaka je uključeno u ovaj postupak na strani oštećenih. Do sada je sud odredio veštaka koji je završio veštačenje sa kojim su svi predlagači nezadovoljni pre svega jer se nije izjasnio u vezi glavnog pitanja, da li je knjigovodstvena vrednost običnih i prioritetnih akcija identična, već je naveo da je to pravno pitanje, a ne ekonomsko”.

U knjigama pisali drugačije

Spor je nastao oko činjenice da je u prinudnom otkupu, NLB kao knjigovodstvenu vrednost označio nominalnu vrednost akcija. Oštećeni ponavljaju da je to suprotno propisima, korporativnoj praksi, pa i podacima koje je godinama banka navodila u zvaničnim dokumentima.

„To znači da Skupština akcionara, na kojoj većinu ima upravo NLB i na kojoj vlasnici prioritetnih akcija nemaju pravo glasa, donosi takvu jednu odluku na našu štetu i u njihovu korist. Centralni registar hartija od vrednosti sprovodi takvu odluku i mi tu ne možemo ništa učiniti osim da povedemo ovaj skup i dugotrajni vanparnični postupak”, podvlači Ostojić.

Od NLB Komercijalne banke nismo dobili detaljniji odgovor zašto su u prinudnom otkupu akcije otkupljivane po različitim cenama.

„U procesu prinudnog otkupa akcija od manjinskih akcionara, isplaćena je cena akcija utvrđena u skladu sa važećim propisima”, kažu u NLB Komercijalnoj banci za Forbes Srbija. „Manjinski akcionari, nezadovoljni utvrđenom vrednošću akcija, u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, inicirali su vanparnični postupak radi utvrđenja vrednosti akcija. Taj postupak je u toku. Banka nije u mogućnosti da komentariše navode manjinskih akcionara do okončanja navedenog vanparničnog postupka koji sprovodi Privredni sud u Beogradu”.

Nenad Gujaničić, broker kuće Momentum, objašnjava da naš zakon predviđa da se prinudni otkup akcija, u slučaju da se njima slabo trguje, obavi po većoj ceni od procenjene ili knjigovodstvene. Potez kojim je razdvojena cena prioritetnih od običnih akcija, međutim, sasvim je neuobičajen.

„NLB je redovne akcije Komercijalne banke u prinudnom otkupu platio po knjigovodstvenoj vrednosti od 4.532,2 dinara akciji, dok je knjigovodstvenu vrednost prioritetnih akcija proglasio njihovom nominalnom vrednošću od 1.000 dinara”, napominje Gujaničić. „NLB se pozvao na analizu koju im je pripremio njihov finansijski konsultant koji je knjigovodstvenu i procenjenu vrednost prioritetnih akcija razdvojio od običnih akcija što je nonsens u korporativnoj praksi i u principima akcionarstva. Štaviše, sama banka je u zvaničnim dokumentima imala identičnu knjigovodstvenu vrednost i običnih i prioritetnih akcija, jer drugačije jednostavno i ne može da stoji”.

Evo u čemu se razlikuju ove dve vrste akcija. Prioritetne akcije nekog emitenta, kako objašnjava Gujaničić, predstavljaju klasu akcija koja ima drugačija prava pre svega kada je u pitanju upravljanje odnosno pravo glasa.

„Prioritetne akcije generalno nemaju pravo upravljanja, glasa, ali imaju prednost prilikom isplate dividende i često je ovaj iznos zagarantovan statutom kompanije”, ističe Gujaničić. „Ima nemali broj primera kompanija koje imaju različite klase akcija kako kod nas, na primer Filip Moris iz Niša, tako i u svetu: Folksvagen, BMW, Henkel… Ovo je jedan od poslednjih slučajeva drastičnog kršenja prava manjinskih akcionara, a svakako bi ih bilo manje da je regulator efikasniji, a sudstvo funkcionisalo kako treba”.

Poslednje ročište u ovom postupku je odloženo. Nova tri termina su tri dana aprila – 10. 11. i 12. Ukoliko bi oštećeni akcionari dokazali da su “zakinuti”, da imaju pravo na tu veću cenu, na nju će imati pravo i akcionari koji nisu pokrenuli postupak.

(Forbes Srbija)

pročitaj više

Biznis

Oduzimanje PIB-a: Netransparentnost i sporost Poreske uprave nanosi veliku štetu privredi

Objavljeno

-

Poreski obveznik u praksi za oduzimanje PIB-a (poreskog identifikacionog broja) saznaje od poslovne banke u kojoj ima račun i to kada se susretne sa činjenicom da ne može da izvrši plaćanja, tvrde u jednoj beogradskoj advokatskoj kancelariji.

Njihovom skorašnjem klijentu PIB je oduzet odmah po osnivanju, a razlog je dugovanje od 20.000 dinara po osnovu javnih prihoda matičnog preduzeća, odnosno osnivača. Kako za Forbes Srbija kažu u ovoj advokatskoj kancelariji, njihov klijent nije bio upoznat sa činjenicom da i dalje duguje taj novac.

„Dug jeste postojao, ali pošto je po nekom drugom osnovu postojala preplata, naš klijent je tražio da se taj novac preknjiži odnosno da iz te preplate namiri ovaj dug. I smatrao je da je to davno završeno, odnosno da je novac preknjižen još pre šest meseci. To se, međutim, nije desilo pa je zbog tog duga oduzet PIB novoosnovanom preduzeću. To samo po sebi nije sporno, ali je sporno to što se neretko za postojanje duga saznaje kada je PIB već oduzet, a povraćaj PIB-a nikada ne traje kraće od tri nedelje što je ogroman problem za funkcionisanje preduzeća“, kaže naš sagovornik.

On dodaje da bi rešenje moglo da bude donošenje uputstva da se poreski obveznik u zakonom propisanom roku prethodno obavesti o pretnji oduzimanja PIB-a.

„Poželjno bi bilo da se pre oduzimanja PIB-a pošalje prvo opomena u cilju usaglašavanja obaveza, te ukoliko ni rok iz opomene ne bude ispoštovan da se tek onda pristupi oduzimanju PIB-a“, kaže nam advokat ovog preduzeća.

Posledice oduzimanja PIB-a

I u advokatskoj kancelariji Stojković potvrđuju da bi Poreska uprava trebalo da poboljša komunikaciju sa poreskim obveznicima odnosno da ih prethodno obavesti i da im da razumni rok da otklone manjkavosti koje postoje pre nego što im oduzme PIB.

„Pošto je oduzimanje PIB-a drastična sankcija za svakoga, jer mu se na taj način onemogućava obavljanje posla i sticanje prihoda, moralo bi da postoji upozorenje da su se stekli uslovi za oduzimanje PIB, uz pouku i rok za otklanjanje nepravilnosti”, kaže Petar Kilibarda, advokat u advokatskoj kancelariji Stojković za Forbes Srbija.

„Ovo bi omogućilo obveznicima razumno vreme za reagovanje i ispravku grešaka i doprinelo bi efikasnijem poreskom sistemu, ali i povećalo pravnu sigurnost obveznika“, dodaje on.

“Smatram da je način obaveštavanja poreskog obveznika zahtevom za dostavljanje podataka mejlom uz pretnju da će u suprotnom biti oduzet PIB adekvatnija metoda nego putem poreskog sandučeta ili poštom, što je do skoro bila praksa“, kaže Kilibarda upozoravajući i da je rok koji poreski inspektor ostavi najčešće prekratak da bi se u tom roku moglo adekvatno reagovati.

„Javljaju se situacije da je zakonski zastupnik ili osnivač nekog privrednog društva van Srbije ili elektronski sertifikat koji je neophodan za podnošenje poreskih prijava nije poneo sa sobom. Takođe, strani državljani osnivači mogu nenamerno napraviti propust jer nisu adekvatno upoznati sa procedurom i obavezama“, objašnjava ovaj advokat.

Zato advokati i smatraju da je rok od tri dana prekratak. „Smatramo da bi razumniji rok bio od sedam do 15 dana u okviru kojeg bi se omogućilo poreskim obveznicima da isprave ili dostave dodatnu dokumentaciju“, ističe Kilibarda.

Pravni okvir za tako nešto već postoji pošto zakon već propisuje da Poreska uprava može zahtevati od poreskog obveznika da, u roku koji ona odredi, pruži sve neophodne informacije i otkloni nepravilnosti.

Jer kada se nekom privrednom subjektu oduzme PIB, kažu sagovornici Forbes Srbija, on ne može da izdaje fakture, da podnosi poreske prijave, vrši finansijske transakcije…

„Bankovni računi postaju delimično blokirani – novac ostaje na računu, ali plaćanja i isplate su ograničene samo na poreze i doprinose. Zaposleni ne mogu da prime plate dok se situacija ne reši. Jedini izlaz je da ispunite zahteve Poreske uprave kako biste povratili PIB što pre i nastavili sa radom, sa što manjim materijalnim posledicama. Oduzimanje PIB-a prouzrokuje ne samo direktne posledice po poreskog obveznika, već i indirektne, po njegove zaposlene i njihove porodice ”, kaže za Forbes Srbija Alan Abazović, poreski savetnik u advokatskoj kancelariji Stojković.

Razlozi za oduzimanje PIB-a

PIB se najčešće oduzima zbog neizmirenih poreskih obaveza ili ako je poreski obveznik dao Poreskoj upravi netačne ili obmanjujuće podatke.

„Osim toga, nepravilnosti kao što su nedostatak validne poslovne adrese, nedostupnost obveznika i neprijavljivanje promena kod poreskog obveznika takođe mogu dovesti do privremenog oduzimanja PIB-a“, objašnjava za Forbes Srbija Abazović.

Većini pravnih subjekata PIB se dodeljuje preko Agencije za privredne registre i ne vrši se prethodna provera ispunjenosti zakonskih uslova za njegovu dodelu, objašnjavaju advokati.

“Najčešći razlog za oduzimanje PIB-a novim pravnim licima odmah nakon osnivanja je situacija kada je osnivač istovremeno i osnivač ili član drugog pravnog lica ili je registrovan kao preduzetnik, a to drugo pravno lice, ili on sam kao preduzetnik, imaju neizmirene poreske obaveze ili im je već oduzet PIB”, dodaje Abazović.

Privremenost koja predugo traje

PIB se oduzima poreskim obveznicima privremeno i vraća nakon što ispune obavezu ili otklone nepravilnosti koje su dovele do njegovog oduzimanja. To kaže zakon.

Praksa kaže nešto drugo.

„U praksi PIB se ne vraća čim se ispuni neka obaveza ili otkloni nepravilnost, već se zahtev podnosi nadležnoj filijali Poreske uprave, koja o tome obaveštava centralu Poreske uprave – Sektor za kontrolu, koja u roku od pet dana po prijemu obaveštenja donosi rešenje kojim ukida rešenje o privremenom oduzimanju PIB-a, pa se ovo rešenje preko nadležne filijale Poreske uprave dostavlja poreskom obvezniku, banci kod koje poreski obveznik ima otvorene račune i organizaciji nadležnoj za prinudnu naplatu iz novčanih sredstava na računu obveznika odnosno Odseku za prinudnu naplatu NBS. Jasno je da sve ove radnje ne mogu da se sprovedu u kratkom roku, i ovo je segment u kojem su poboljšanja i te kako moguća, primenom pametnih informatičkih rešenja”, napominje Alan Abazović dodajući da je to proces koji bespotrebno traje mesec i po dana.

Na ovo ukazuje i drugi sagovornik Forbes Srbija, advokat koji je želeo da ostane anoniman. Tvrdi da je procedura prespora, jer je propisana međusobna komunikacija i obaveštenja različitih filijala Poreske uprave sa centralom.

„Nisam imao u svojoj praksi slučaj koji je rešen za kraće od tri nedelje, a to je previše vremena za nekoga ko je onemogućen da posluje“, kaže ovaj advokat.

Forbes Srbija pitao je i Poresku upravu Srbije koliko često i iz kojih razloga oduzima PIB, kako odgovaraju na zamerke privrede da često o oduzimanju PIB-a saznaju od banke, kao i može li se taj proces unaprediti, ali do objavljivanja teksta nismo dobili nikakav odgovor.

Protiv rešenja o privremenom oduzimanju PIB-a se može uložiti žalba. O njoj, kao drugostepeni organ, odlučuje Ministarstvo finansija. Ovo je, ipak, put kojim privreda uglavnom ne korača jer oduzimanje PIB-a traje sve dok ovaj postupak ne okonča što preduzećima pravi još veću finansijsku štetu.

(Forbes Srbija)

pročitaj više

Biznis

Kako se utišao glas privrede: Ovo su biznismeni kojih gotovo da više nema u javnosti

Objavljeno

-

Sastanci u Nemanjinoj 11, Palati Srbija, nekada i do kasno u noć. Najistaknutiji privrednici, naročito od globalne krize 2008. godine, od države su mnogo tražili. Manje poreze, niže kamate, drugačije zakone. Jednom rečju – bolje uslove poslovanja. Vlast ih je angažovala kao savetnike, uključivala u pisanje programa, a mediji svakodnevno anketirali kako ocenjuju i šta preporučuju.

Deceniju i po kasnije, mnoge od njih nismo dugo videli niti čuli. Reklo bi se da ih nadležni, pa i novinari, sve ređe pitaju za mišljenje. Javnih sastanaka vlasti sa domaćim krupnim kapitalom, skoro da nema. A i ako se dese – nekad poznatih lica na njima nema.

Mnogi su u penziji, biznis su poverili naslednicima. Deo i dalje uspešno radi. Poneko je i osuđen.

Forbes Srbija donosi listu domaćih privrednika koji su se, manje ili više, povukli iz javnosti.

Branislav Grujić

Sasvim moguće zahvaljujući duhu današnjeg novinarstva, tek ko se na internetu raspituje o Branislavu Grujiću, naići će poslednjih godina na odrednicu da je – muž Branke Nevistić. Deceniju i po ranije bilo je teško zamisliti da je ovom privredniku potrebna apozicija. Iako posluje podjednako, ako ne i uspešnije nego tada, razlika je u prisutnosti u javnosti.

Kao član poslovnog udruženja Privrednik, osnivač i suvlasnik PSP Farman Holdinga, Branislav Grujić je branio i borio se za interese privrede. Kompanija u kojoj poseduje 50 odsto, danas ima svoje mesto u polju novih tehnologija u građevinskoj industriji. Kroz mrežu predstavništava i zavisnih kompanija Holding posluje na teritoriji Ruske Federacije, Belorusije, Ukrajine, Belgije, Italije, Velike Britanije i Srbije.

Stoje iza 200 završenih objekata. U Beogradu svi znaju za Vest 65, ali i novu železničku stanicu. Pre dve godine, posle pauze od 10, dao je intervju Nedeljniku. Komentarišići prethodnu vlast rekao je da je njen problem, između ostalog, bilo što su se najviše bojali ljudi koji rade i zarađuju.

Na pitanje da li zaista veruje da je danas bolje, Grujić je rekao: „Najvećim delom, ono za šta smo se mi u poslovnom ambijentu zalagali do 2012, danas je rešeno. Uvek ima šta da se poboljša. Uvek“.

Toplica Spasojević

Toplica Spasojević je poznat kao osnivač ITM Holdinga, koji je bio lider u distribuciji, logistici i proizvodnji. Sarađivali su sa svetski poznatim firmama i brendovima, kao što su: Soni, Najk, Žilet, Loreal, Tomi Hilfiger, Simens… Bavili su se ugljem, čelikom, petrohemijskim proizvodima, repromaterijalima i opremom za pivarsku i prehrambenu industriju.

Danas je član u tri nadzorna odbora – Farmalogistu, Đenerali osiguranju i Valjaonici bakra Sevojno. U ime privrede je prethodnih godina nebrojeno puta istupao. Ranije mnogo češće nego danas.

„Okolnosti se menjaju“, odgovara Toplica na pitanje Forbes Srbija zašto se utišao glas biznisa. „Novi su trendovi u poslovanju. Ono što je nekada bilo važno, danas više nije. Danas je važna politika i dominira čitavim sistemom. Mi smo svi van politike, nismo mnogo zanimljivi. Javna preduzeća su mnogo interesantnija i njima se bave. Politika dominira ekonomijom i verovatno se problemi rešavaju jedan na jedan“.

Aktuelna vlast je mandat, prvi, započela dijalogom sa najvećim privrednicima u zemlji. Održana su dva veća sastanka i skupovi tog tipa se više nisu ponavljali.

„Veliki zapadni sistemi dolaze direktno kod političara”, dodaje Spasojević. „Postoje i strane komore i udruženja, rade dosta profesionalno. Tu je NALED, koji je u funkciji stvaranja boljih uslova. Tu je i PKS, koji na neki način zastupa državne interese. Nezavisnih preduzetnika i biznismena je sve manje i ne mogu da ostanu nezavisni u ovakvim uslovima. Ne verujem da bi u Srbiji mogao da se stvori jedan Ilon Mask. Kopaonik biznis forum je možda poslednje mesto gde se čuje glas privrede i mladih preduzetnika. Na zapadu je politika sredstvo za uspešnu privredu, a kod nas je politika važna sebi i sama sebi svrha“.

Bogoljub Karić

Privrednik je skoro pola veka. Sa braćom je u garaži, u Peći, još 70-tih pokrenuo radionicu za izradu motika, ašova i plugova. Osnovali su firmu Tehničar, a potom Kosovo univerzum. Prerasli su u kompaniju Braća Karić, a potom u BK grupu.

Bogoljub Karić je 1998. bio ministar bez porftelja, a trku za predsednika Srbije trčao je 2004. godine ispred svoje stranke Pokret snaga Srbije. I tada je verovatno bio najglasniji zagovornik dobrog ambijenta za privredu. Poslednjih godina Karić povremeno zaintrigira javnost nekim gestom. Od matičara je 2019. zatražio da se birokratskom promenom datuma rođenja, podmladi dve decenije. Tako se on u duši oseća.

Krajem prošle godine, u novembru, Fondacija Braća Karić inicirala je osnivanje Međunarodnog komiteta Nikola Tesla, koji će raditi na promociji naprednih naučnih, mirovnih i humanitarnih ideja u svetu, a za predsednika je izabran Bogoljub Karić.

Bogoljub se zvanično povukao iz biznisa. Poslednji veliki projekat koji je BK tim najavljivao bio je Tesla grad. U 2021. su od ambicioznog projekta odustali, jer mu se protive građani, ali im i „neke neviđene sile“ ne daju da grade.

U prošle godine objavljenom Programu lokalnog ekonomskog razvoja grada Niša u delu koji se tiče direktnih investicija među kompanijama navedena je i BK Tesla. Oni su s upravom ovog grada 2020. godine potpisali Memorandum o razumevanju.

BK se provlači kroz nekoliko kompanija u registru srpskih firmi – BK Tesla, RTV BK Telekom, Astra simit… Iza svih stoji Tesla Holdings Limitid sa Kipra, ranije registrovana kao BK Tesla Holding Limitid. Bogoljub Karić, međutim, tvrdi da je prodao sve svoje biznise. I u Srbiji i u inostranstvu.

Milan Knežević

Vlasnik tekstilne kompanije Modus godinama je govorio u ime malih i srednjih preduzeća. Bio je na čelu njihove asocijacije. Poslednjih godina, međutim, od njega ni traga ni glasa. Na poziv Forbes Srbija odgovorio je da je u srećnoj penziji.

Polovinu biznisa preuzeo je sin Đorđe, a ostatak firme je i dalje u vlasništvu Milana Kneževića. Preduzeće, međutim, od jula 2020. godine više nije registrovano za proizvodnju odeće, već – izdavanje vlastitih ili iznajmljenih nekretnina.

Đorđe Nicović

Pre svega bankar, pa biznismen. Poslovnu imperiju je počeo da gradi 90-tih godina prošlog veka posle uspešne karijere u Narodnoj banci Srbije. Bio je vlasnik Kapital banke, Irva investicija. Danas je okosnica porodičnog biznisa NicKo, ali je u rukama njegovih ćerki Vanje i Irene.

Đorđe Nicović je bio direktora Deviznog sektora u Narodnoj banci Jugoslavije. Dve decenije je radio na svetskim berzama. NBJ je napustio 1993. godine.

Iz razgovora 2003. godine vidi se da je u dve firme osnivač – Irva i NicKo, a konzorcijum čiji je bio deo, imao je većinski udeo u više od 17 firmi.

NicKo je, prema finansijskom izveštaju za 2022. godinu, suvlasnik, uglavnom većinski, u 19 preduzeća. Đorđe Nicović se povukao iz vlasništva. Iz napisa o ćerki Ireni, koja je šampionka Srbije u preponskom jahanja i ima konjički klub, saznajemo da joj otac pomaže u investiciji koju planira.

Pravi terene i dvoranu na Avali, gde će se preseliti i njen konjički klub. Otvaranje je planirano za ovu godinu.

Slobodan Vučićević

Slobodan Vučićević je krenuo sa kompanijom VS Internacional, koja se bavila trgovinom mašinama za prženje kafe, a 1994. je započeo posao trgovine sirovom kafom. Četiri godine kasnije je osnovao Grand Prom i stvorio „grand“ kafu. Osnivač je kompanije Deksiko, Tesito u BiH, preduzeća za trgovinu igračkama i Malina produkta u Požegi.

Prodajom Grand Proma postao je partner kompanije Droga Kolinska i u jednom momentu predsednik Upravnog odbora. Bio je vlasnik i Soko Štarka. U Hrvatskoj se okušao sa Turbo limačem. Ušao je i u ugostiteljstvo, gradeći kompleks na Srebrnom jezeru.

Vučićević se poslednjih godina povukao iz biznisa. Posao je preuzeo sin Nikola. Firme su pod okriljem NCA investment grupe. Najpoznatije su Deksiko i Silver lejk investments.

Vučićević je svojevremeno govorio da je učio radeći i pročitao na stotine knjiga.

„Na mene je najviše ostavila utisak knjiga „Sedam navika uspešnih ljudi“ Stivena Kovija. Platio sam je ‘92. samo 10 dolara, a donela mi je 10 miliona dolara! Naravno da nije dovoljno da knjigu kupite i pročitate, nego ih treba svakodnevno primenjivati“, rekao je za B92 .

Vojin Đorđević

Građani i potrošači nezainteresovani za bilanse kompanije Vodavoda iz Mionice, dane njihovog uspona i posrtanja mogli bi lako da prepoznaju prateći reklame na fudbalskim, košarkaškim, pa i odbojkaškim utakmicama naših reprezentacija. Kada im ide, uvek se vrate u krug finansijera najuspešnijih sportista.

Vojin Đorđević je pokrenuo proizvodnju vode 2005. sa idejom da je prodaje celom svetu. Već u 2007. voda iz Banje Vrujci je stigla do Singapura, Tajvana, Japana.

Kada je reč o Srbiji, već 2005. ovaj brend je držao 30 odsto tržišta ukupnog obima 100 miliona litara godišnje.

Uspostavio je saradnju sa poznatim košarkašem Vladom Divcem, ali se neslavno završila. Najpre je izgubio firmu, ali je ona pod drugim brendom, Laruči, završila u stečaju. Vojin je tako 12 godina pošto je osnovao Vodavodu ponovo otkupio prvobitnu punionicu. I nastavio je gde je stao.

Danas je vlasnik Vodavode njegov sin Đorđe. Njoj pripada i Gorki list i Premium likvid iz Subotice. Vojin i dalje promoviše brendove i kompanije.

Branislav Stojaković

Luksuznog Eurosalonovog prodajnog prostora, tik uz Andrićev venac, odavno nema. Zamenila ga je Arte galerija. Nema ni velikog prodajnog prostora tik uz Beogradski sajam. Zbrisao ga je Beograd na vodi. Stojaković i dalje je u biznisu. Sa suprugom Slavicom deli Eurosalon rilestejt.

Posao sa nameštajem započeo je 90-tih godina prošlog veka. Član je Poslovnog udruženja Privrednik, ali je bio i među osnivačima Pokreta privrednika Srbije. Ovo udruženje osnovano je 2011. godine sa ciljem da se bori za bolje uslove poslovanja. Prilikom formiranja, osnivači nisu isključivali ni mogućnost učešća na izborima, ali se to nije desilo. I Stojaković je tada bio najprisutniji u medijima.

Dragan Đurić

Dragan Đurić je uspeo da postane vlasnik najmanje tri veoma uspešna preduzeća – Veterinarskog zavoda u Zemunu, Optike Beograd i Nolita. Više se ne vodi kao vlasnik nijednog od njih, a blokade u kojima su govore da su daleko od svojih slavnih dana.

Najpoznatiji je kao vlasnik modne kuće Zekstra. Ona je i dalje u njegovom vlasništvu. Prema poslednjem finansijskom izveštaju broji svega 15 zaposlenih. I ova firma je u blokadi.

Osnivač i vlasnik Zekstre, preduzetništvom se bavi još od studentskih dana. Tada je poslovao sa industrijskom plastikom za velike sisteme. Proizvodnjom i kreiranjem odeće bavi se od 1991.

Kada je reč o ostalim preduzećima koje je kupio u privatizaciji, ona sada pripadaju kompaniji Savoja, u vlasništvu Bojane Roljić.

Dragan Đurić je poznat i kao dugogodišnji predsednik FK Partizan, kada je i bio prilično prisutan u javnosti, ali danas to svakako nije.

Miroslav Bogićević

Razlog povlačenje šabačkog biznismena Miroslava Bogićevića je nešto drugačije prirode nego kod većine privrednika sa ove liste. Na vrhuncu moći bio je u vreme prethodne vlasti. Sa njihovim odlaskom, počinje njegov sunovrat.

Preduzeće Farmakom je osnovao 1989. godine, a ono je upravljalo apotekama. Preimenovao je firmu u Farmakom MB i počeo da se bavi trgovinom na veliko kao i proizvodnjom sredstava za zaštitu bilja, obojenih metala i mineralnih đubriva, koje je proizvodio zajedno sa delovima Zorke.

Tokom privatizacije Farmakom MB postaje vlasnik ili suvlasnik šabačke mlekare, FAS-a, PIK „7. juli“, Guče, Livnice iz Požege, rudnika Zajača, Zorke Standard, ali i rudnika Suva ruda i Lece.

Uhapšen je 2014. zbog sumnje da je oštetio Privrednu banku Beograd. U pritvoru je proveo nešto više od pola godine, a u martu 2016. Tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo je optužnicu protiv njega i još šest saradnika. Aprila prošle godine Viši sud u Beogradu ga je osudio na pet godina zatvora.

Farmakom MB je otišao u stečaj kao i većina njegovih firmi. Mlekara Šabac posluje, ali sa drugim vlasnikom.

(Forbes Srbija)

pročitaj više

U TRENDU