Nova analiza posmatra prijave Komisiji za hartije od vrednosti tokom poslednje tri decenije i utvrdila je značajan porast titula za HR izvršne direktore koji uključuju „glavne“ – i mnogo veću naknadu koja ide uz to.
Od održavanja zdravlja ljudi tokom globalne pandemije do upravljanja borbom oko hibridnog rada, posao rukovodilaca ljudskih resursa – koji u poslednje vreme podrazumeva upravljanje „Velikim otkazima“, otpuštanjima i svime između toga – postao je sve moćniji i daleko teži u poslednjih nekoliko godina.
Ovi izazovi – kao i veći opseg odgovornosti i rotacija poslovnih direktora na ovim poslovima – neki su od razloga zbog kojih lideri HR-a, prema novoj analizi istraživača na Univerzitetu Stenford, vide rast broja titula i daleko veće čekove za plate u poslednje tri decenije, čime se konačno približavaju platama svojih kolega na najvišim pozicijama (C-suite).
Analiza podataka iz prijava američke Komisije za hartije od vrednosti i berzu (SEC), koje su istraživači prošle nedelje podelili javno i planiraju da ih konačno objave kao naučni rad, pokazuje da su plate glavnih rukovodilaca ljudskih resursa, koji su i dalje pretežno žene, porasle sa oko 40% plata najviših rukovodilaca (C-suite, ali koji nisu glavni izvršni direktori – CEO) u 1992. na 70%u2022. godini, smanjujući razliku za trećinu.
Udeo S&P 1500 firmi sa izvršnim direktorom za HR među pet najplaćenijih izvršnih direktora navedenih u prijavama, s druge strane, porastao je sa svega 0,5% na 13% u 2022. godini. Na primer, u kompaniji Intuit, glavna osoba za ljude i mesta, Lora Fenel, dobila je nadoknadu vrednu 14 miliona dolara u 2022. godini (i 13,2 miliona dolara u 2023. godini). U kompaniji Uber, glavna osoba za ljude, Niki Krišnamarti, imala je nadoknadu vrednu 7,2 miliona dolara u 2022. godini.
Istraživači, profesor Nikolas Blum i postdoktorski istraživački saradnik Mert Akan, takođe su primetili dramatičan pomak u nazivima pozicija koje su ovi izvršni direktori držali tokom poslednjih 30 godina, prelazeći od mnogih sa „potpredsednik“ ili „direktor“ u nazivu u 1990-im i ranim 2000-im do ogromnog porasta naslova koji uključuju „glavni“, posebno tokom protekle decenije.
„Nisam iznenađen“, kaže Blum, ekonomista koji dugo proučava pitanja rada na daljinu. „Ako se vratite u 90-e godine, HR je u velikoj meri bio posao oko poštovanja propisa, penzija i obračuna plata. Sada je postalo mnogo složenije. Rad od kuće je možda najveći [problem], ali je i DEI još jedan veliki. Tu je i pandemija. Sve su to stvari koje su veoma složene i visokog nivoa – uključuju strategiju, PR, proizvod. Morate imati nekoga na vrhu ko nije samo izvršilac“.
Ipak, veliki pomak u platama verovatno se objašnjava i sa dva druga faktora. Sa sve većom složenošću uloge – i sve većim značajem ljudskog kapitala za glavne izvršne direktore – sve više izvršnih direktora se rotira preko najviše pozicije HR-a, a izgradili su karijere vođenjem poslovnih jedinica, operacija ili drugih delova kompanije, umesto da provode čitavu karijeru u ljudskim resursima.
Meri Bara, generalni direktor Dženeral Motorsa, koja je bila izvršni direktor HR-a između vođenja globalnog inženjeringa proizvodnje i globalnog razvoja proizvoda, može biti najpoznatiji primer.
Leri Emond, stariji partner u kompaniji Modern Executive Solutions, savetodavnoj firmi za talente, kaže da njegova analiza najvećih globalnih korporacija pokazuje da je samo oko trećine trenutnih CHRO-a provelo celu karijeru na toj funkciji.
„Većina njih bili su lideri u poslovanju i negde tokom karijere prešli su u HR“, kaže Emond, napominjući da oko 10% nikada nije provodilo vreme na tom terenu „do dana kada su postali CHRO“. Kako kompanije nastavljaju da se suočavaju sa nedostatkom talenata u mnogim oblastima, kaže, glavni izvršni direktori sve više daju značaj ovoj ulozi i postavljaju ljude sa širom perspektivom na tu poziciju.
„Problemi sa radnom snagom će nastaviti da ističu HR kao rešenje za glavni problem“, kaže Emond, koji primećuje da je među trenutnim pretragama za HR rukovodiocima u SAD-u, novčana nadoknada u velikim kompanijama uvek barem milion dolara, a mnogi imaju i velike pakete akcija povrh toga. „Dani kada su problemi sa ljudima bili neka vrsta sekundarnih problema su prošli“.
Emond, koji redovno organizuje male sastanke najviših CHRO-a, kaže da je još jedan faktor koji povećava njihove plate to što sve više njih ima još šire odgovornosti, kao što su vođenje marketinga, ili korporativni sekretar, pored njihovih HR dužnosti.
Lista najplaćenijih lidera HR-a iz 2023. godine istraživačke firme Equilar – u kojoj se navodi da je među 10 najplaćenijih, medijana naknade bila 7,1 milion dolara – otkrila je glavne HR direktore koji su takođe nadgledali komunikacije, pravne ili čak korporativne „transformacije“, pored vođenja ljudskih resursa. (Danijela Kirgan u Macy’s ima titulu „Glavni direktor za transformacije i ljudske resurse“)
Blum kaže da veruje da porast moći HR-a može značiti da oni koji provedu vreme u ovom poslu imaju bolju šansu za ulogu glavnog izvršnog direktora, ili bar da pomognu da se poveća njihov značaj na najvišem direktorskom nivou. „Mogu da zamislim vreme kada su prve tri pozicije CEO, CFO, a glavni direktor za ljude treći“, kaže Blum. „Jasno je da se ide u jednom pravcu“.
Džena Mekgregor, novinarka Forbes