Državne i lokalne institucije polako nestaju sa spiska vlasnika saobraćajnog preduzeća Lasta. Prošlonedeljna informacija Forbes Srbija je sada potvrđena – Grad Smederevo je prodao svoj udeo od 0,67 odsto u ovom prevozniku. Sada je promena zvanična, jer ga više nema među vlasnicima akcija u Centralnom registru hartija od vrednosti. Ko je kupac, međutim i dalje formalno ne znamo.
Formalno je nepoznat, ali reklo bi se da ne odustaje od nauma. I prvog dana nove nedelje nastavljeno je, doduše ne tako značajno, trgovanje hartijama od vrednosti Laste. Juče su na Beogradskoj berzi prodate 134 akcije i to po ceni od 580 dinara.
Posle prošlonedeljnee transakcije porastao je udeo skrivenog vlasnika koji stoji iza zbirnog računa Erste banke. Njegov udeo sada se popeo na 16,5 odsto, ali javnost ko drži te akcije.
Postavllja se pitanje je li korišćenje kastodi računa, čemu je kupac u ovom slučaju pribegao, zapravo izvrdavanje zakona.
Zakon o tržištu kapitala, u 80. članu, propisuje obavezu vlasnika akcija, odnosno prava galsa, da kada preskoče određene pragove o tome obaveste nadležne.
„Kada fizičko ili pravno lice dostigne, pređe ili padne ispod 5%, 10%, 15%, 20%, 25%, 30%, 50% i 75% prava glasa u jednom akcionarskom društvu čijim se akcijama trguje na regulisanom tržištu, odnosno MTP, dužno je da o tome obavesti izdavaoca, Komisiju i regulisano tržište, koje je predmetne akcije uključilo u trgovanje“, predviđa zakon.
Moguće je da povod za izbegavanje ove obaveze kupci koji se kriju iza zbirnih računa nalaze u delu člana 87 istog propisa, koji precizira izuzetke od pravila.
„Odredbe članova 80. i 85. ovog zakona ne primenjuju se na pravo glasa koje kastodi banke mogu da ostvaruju isključivo prema uputstvima dobijenim od klijenata pismenim putem ili u elektronskom obliku“, stoji u Zakonu o tržištu kapitala.
Nema opravdanja za skrivanje
Oni koji svakodnevno rade na tržištu kapitala, međutim, sasvim su uvereni da je sa jasnim razlogom određeno pravilo o izveštavanju o sticanju značajnog učešća i da nema izgovora za nepoštovanje ovog pravila.
„Legitimno je pravo akcionara da koristi kastodi ili zbirne račune. I to nije sporno, štaviše, globalnim investitorima olakšava funkcionisanje na tržištima širom sveta”, kaže Nenad Gujaničić, broker kuće Momentum, za Forbes Srbija. „Ali ono što predviđa naš Zakon o tržištu kapitala jeste da akcionari objavljuju izveštaj kada pređu značajne vlasničke pragove kao što su 5, 10, 15, 20 procenata… I to nije slučajno predviđeno zakonom, već da svi investitori budu informisani o značajnim pomeranjima u vlasničkoj strukturi. Iako to nije decidno navedeno u zakonu, nema nikakvog opravdanja da se izveštavanje po ovim članovima zakona sprovodi na način da je moguće da akcionar bude skriven iza kastodi računa. Dakle, to je izigravanje zakona i zato postoje institucije koje bi trebalo da obezbede njegovu valjanu primenu”.
Pojašnjenje smo tražili od Komisije za hartije od vrednosti, ali odgovori nisu stigli. A Komisija je prva na spisku institucija koja bi trebalo da garantuje poštovanje zakona.
Izgleda da je sasvim moguć scenario da, iako učešće u još većinski državnoj firmi raste, javnost ostane bez odgovora ko to preuzima Lastu. Sledeći prag na kome bi mogao da se otkrije tajni partner je momenat kada postane vlasnik četvrtine firme. Tada je dužan da da ponudu za preuzimanje ostatka akcija.
Prodaje na kašičicu
Brzina kojom zbirni račun Erste banke kupuje akcija Laste nagoveštava da taj momenat i nije tako daleko. Javnosti je promakao trenutak kada je postao jedan od suvlasnika poznatog prevoznika. Na sebe je skrenuo pažnju tek kupovinom paketa koji je bio u vlasništvu Beograda.
Prestonica je na Beogradskoj berzi 26. februara prodala 11,4 odsto akcija Laste. Do tada je zbirni račun Erste banke posedovao oko 4,3 odsto ove firme. Iz istorijskih podataka se vidi da je u avgustu prošle godine prodato skoro 70.000 akcija ovog preduzeća, a 6. oktobra još skoro 10.000. Bilo je prodaja, znatno manjih, i između ova dva datuma, kao i na početku 2023.
Pre preuzimanja beogradskih akcija, tajni partner je imao 99.808 Lastinih vrednosnih papira. Posle preuzimanja udela Beograda, Smedereva i još izvesnog broja manjih paketa, nepoznati vlasnik je sabrao 380.896 akcija Laste.
Privatizovanje prevoznika preko tržišta kapitala u ovom slučaju je sasvim verovatno smanjilo potencijalnu cenu firme. Najveći akcionar je i dalje Akcionarski fond sa udelom od 29,7 odsto, ali je Republika Srbija pala ispod kastodi računa sa udelom od 13,7 odsto.
U teoriji može i pranje
Kastodi račun je ovog puta najverovatnije samo paravan kako kupac ne bi privlačio pažnju na sebe, jer je sva prilika da se radi o konkurentu – Streli. Teorijski, ovakav način kupovine Uprava za sprečavanje pranja novca prepoznaje kao jedan od načina „legalizovanja prljavog“ novca. Na to se pre svega sumnja kada iza njega stoji strani zbirni račun.
„Jedan od vidova veštog i skrivenog pranja novca koji će i dalje ostati aktuelan je slučaj kada se aktivno trguje hartijama od vrednosti preko kastodi računa, sa posebnim akcentom na grupu klijenata koji stoje iza računa kod stranih kastodi banaka u kojima se primenjuje načelo stroge poslovne tajne“, navodi se u brošuri „Tipologija pranja novca u Republici Srbiji“. „Takođe se može očekivati da će se i dalje koristiti razne tehnike manipulacija na tržištu kapitala, koje imaju za cilj da se aktivira „prljavi“ kapital, kao što su na primer povezana delovanja više investitora u cilju sticanja ili otuđenja određenih ciljnih akcija ili na primer lažna fiktivna trgovanja akcijama sa ciljem da se „razigra tržište“.
Dosadašnje akcionarstvo u Srbiji je pokazalo da su manjinski vlasnici skoro po pravilu u nezavidnoj situaciji. Na spisku suvlasnika Laste ih je nekoliko desetina.
„Najčešći slučajevi kršenja prava manjinskih akcionara su trgovina između povezanih lica bez davanja ponude za preuzimanje, fiktivno trgovanje na berzi kako bi se konsolidovalo vlasništvo po nižoj ceni, svesno nedonošenje odluke o raspodeli dobiti ili ukidanje dividende, fiktivne dokapitalizacije kako bi se dilutirali manjinski akcionari“, ističe Nenad Gujaničić.
Među manjinskim državnim vlasnicima su još opštine Stara Pazova i Inđija, Republički zavod za zdravstveno osiguranje, Nacionalna služba za zapošljavanje i Fond PIO. Svi su potencijalni kandidati za sledećeg prodavca.
(Forbes Srbija)