Prošlo je četiri dana od incidenta u Banjskoj, u kom je petoro ljudi izgubilo živote.U mnoštvu informacija i tumačenja tragičnih događaja, teško je doći do zaključka šta se zaista dogodilo i kako će se situacija dalje razvijati. Analitičari i eksperti iznose razna mišljenja i tumačenja koja su često protivrečna, što kod čitalaca stvara konfuziju.
Pokušaćemo da u razgovoru sa bivšem diplomatom Zoranom Milivojevićem razjasnimo bar neke dileme u vezi sa pomenutom situacijom.
- Nema potrebe da ponavljamo šta se sve desilo poslednjih dana na KiM-u. Da li se nešto ovakvo moglo očekivati s obzirom na brojne incidente u kojima su uglavnom bili žrtve Srbi i da li to uopšte ima veze sa tim, kako uporno ponavljaju naši zvaničnici?
Ono što je sasvim sigurno je da je atmosfera koja je stvorena u zadnjih šest meseci na severu KiM-a primenom mera i akcija aktuelnih vlasti u Prištini, stvorila ambijent za eskalaciju i ambijent od koga se moglo očekivati da dođe do jedne vrste ovakvog incidenta. To posebno važi u vezi sa činjenicom da nije bilo razumevanja od nekih zapadnih centara koji imaju uvid i kontrolu na KiM-u na ponašanje aktuelnih vlasti, koji nisu reagovali i praktično tolerancijom tih mera i akcija smo došli do posledice koja sa ovim žrtvama predstavlja opasnost za naredni period, jer to može da eskalira u još teže incidente.
- Međunarodna zajednica na neki način (in)direktno već je uperila prst ka Beogradu zbog svega što se desilo. Koliko je ta ista zajednica doprinela ovim dešavanjima svojim popustljivim stavovima i prema jednoj i prema drugoj strani, jer već godinama nemamo nikakvo konkretno rešenje za KiM?
Treba biti vrlo precizan kad se govori o međunarodnoj zajednici – to je deo međunarodne zajednice, dakle samo onaj koji je prisutan na KiM-u, koji ih podržava kroz to što su priznali samoproglašenu nezavisnost Kosova. Dakle, ne radi se o međunarodnoj zajednici u celini, to je prva stvar. Druga stvar, ona je pristrasna od početka i to treba reći, imajući u vidu i ovaj pokušaj da se dijalogom dođe do nekog rešenja i do neke normalizacije na osnovu Briselskog sporazuma.
Prvi elemenat koji je doprineo da imamo situaciju koju imamo je nepoštovanje Briselskog sporazuma. On je osnov za dijalog koji imamo, koji je sad na neki način suspendovan jer na bazi Briselskog sporazuma je trebalo da se odvija proces normalizacije i da se nađe političko rešenje. Neispunjavanje glavnih odredaba tog sporazuma, tačke od 1 do 6, dakle neformiranje ZSO je direktan uzrok ovog stanja koje imamo na severu KiM-a. Treba podsetiti da nepostojanje ZSO je omogućilo prištinskoj strani da sprovede nelegitimne izbore koje su priznali na Zapadu, kao i rezultate tih izbora iako nemaju nikakvu, ja bih rekao demokratsku podlogu i legitimitet i to je praktično bio uvod u eskalaciju koju imamo sada. Prema tome, ovo stanje traje duže vremena i neispunjavanje preuzetih obaveza iz ranijih perioda je glavni uzrok što praktično nemamo ni rezultat u vezi sa dijalogom, a i što je rezultiralo kroz eskalaciju ovoga što smo imali pre četiri dana u Banjskoj.
- Kako komentarišete reakcije Beograda i da li ima njegove odgovornosti i koliko u svemu ovome?
Vidite, postoji jedna stvar koja nedostaje u ovom trenutku, a to je puno informacija šta se desilo, ko stoji iza ovih lica koja su tamo napala i ubila kosovskog policajca, šta je bio cilj te akcije, u kojoj meri je to bio rezultat onoga o čemu priča prištinska strana.
Mi za sada imamo samo informacije iz Prištine, imamo interpretaciju onoga što se desilo samo sa te strane. Srbija nema uvid u ono šta se tamo desilo, tako da je bar dok nemamo potpunu sliku, sve otvoreno. Srpska strana je dala do znanja da u ovome nije učestvovala.
U situaciji kad nemamo punu sliku i nemamo kompletnu informaciju, potrebna je detaljna istraga jer se radi o ozbiljnim incidentima sa smrtnim posledicama. Ono što upada u oči, to je reakcija prištinske strane – tek je juče okončana akcija zvaničnim saopštenjem iz Prištine, ali je još u nedelju prepodne prištinska strana donela ocenu i obavestila o čemu se radi i okrivila Beograd za direktno učešće i izvela zaključak pre nego što se operacija završila i pre nego što su saslušani neki od vinovnika.
Ovo govori da tu postoji ozbiljnih političkih podloga i motiva u vezi sa ovom akcijom i zbog toga je neophodno da se raspolaže sa svim informacijama, da se vidi kompletan pregled o čemu se radi i tek na osnovu toga da se donese zaključak.
- Nekoliko zemalja članica Evropske unije zatražilo je da se razmotri uvođenje mera u Srbiji, ukoliko se utvrdi da Beograd ima veze sa dešavanjima na severu Kosova. Koliko je to realno i koje bi to mere mogle biti?
To pokazuje da postoji korelacija i politički interes između prištinske strane i pojedinih zemalja u EU koje podržavaju prištinsku stranu sve ovo vreme. U tom smislu, treba podsetiti da je specijalni izaslanik Nemačke u razgovoru sa premijerom Kurtijem pre tri dana dao punu podršku prištinskoj strani i pre nego što smo mogli da sagledamo sve razmere ove akcije. Ovo nam govori da postoje strukture u Evropi koje podržavaju prištinsku stranu sve vreme, koje imaju za cilj, da u suštini prenesu težište krivice i odgovornosti za stanje na terenu i za stanje uopšte u dijalogu na srpsku stranu.
Koje bi to mere mogle da budu, ja ne znam, teško je to reći, koja i kakva priroda mera, ali nešto u vezi naših odnosa sa EU, evrointegracijama, ništa više i ništa manje od toga. Nema nikakvog osnova za neke druge mere i to treba jasno reći. Nemoguće su sankcije niti neko bombardovanje itd za šta se neki zalažu, prema tome, moguće su samo neke mere političkog karaktera ili nešto u vezi sa EU, a za to je potreban konsenzus država članica.
- Kakva su Vaša očekivanja po pitanju razvoja dalje situacije na KiM-u?
Situacija je sada mnogo teža nego što je bila ranije. Ovo je sad kao vetar u leđa na neki način Kurtiju, jer što se njega tiče, on će nastaviti sa svojom politikom i provokacijama, što mogu biti uvod u dalju represiju i novo zaoštravanje i za neku vrstu pogroma srpskog naroda – to je sasvim sigurno, on od toga neće odustati. Drugo, veliki je znak pitanja da li će biti dijaloga, da li je moguć dijalog i u kojoj meri pošto je on izgubio smisao. Jasno je da gospodin Kurti i prištinska strana nemaju nameru da se vrate u dijalog na osnovu Briselskog sporazuma, da ga primene do kraja i da razgovaraju o ZSO, što je uslov svih uslova.
Kad je reč o srpskoj strani, nema nikakve šanse da srpska strana prihvati bilo kakav razgovor o statusnim pitanjima KiM, tako da smo u jednoj blokiranoj situaciji kad je reč o nastavku dijaloga i traženja rešenja političkim sredstvima. To će biti moguće ukoliko Vašington i većina u Briselu koja podržava prištinsku stranu stvore uslove za to, odnosno, izvrše pritisak da prištinska strana promeni stav i da se na terenu stvore uslovi za deeskalaciju. Ukoliko toga ne bude, onda videćemo šta če da bude, u svakom slučaju ništa u ovom trenutku ne zavisi od Srbije.
Kada je reč o Srbiji, treba računati da neće odustati od odbrane svojih interesa u vezi sa KiM. Insistiraće, naravno, na dijalogu, to je jedino rešenje, jer sve drugo je haos. Insistiraće više nego do sada na Rezoluciji 1244, na obavezama Kfora, koje proizilaze iz te Rezolucije, na obavezama Saveta bezbednosti da u skladu sa svojim nadležnostima i obavezama reaguje na način koji bi obezbedio uslove za mir i normalan život srpskog naroda. Što se tiče Srbije, tu su stvari potpuno jasne, a sad, ponavljam, sve zavisi od zapadnih centara moći i od onih struktura koje imaju efektivnu mogućnost i kontrolu da deluju na prištinsku stranu.
Ukoliko ne bude ikakvih promena, jer su sad stvoreni uslovi prištinskoj strani da na silu na neki način ostvari punu kontrolu na severu KIM-a, nema nikakvih garancija kako će se srpski narod ponašati. A treba biti siguran da će Srbija imati u vidu i svoje ciljeve i svoje interese kad je reč o KiM, a i kad je reč o srpskom narodu u celini, koristiće sva raspoloživa politička i diplomatska sredstva, ali možda i neka druga ukoliko to bude neophodno.
- Koliko Srbija maksimalno može da dobije nakon konačnog rešenja pitanja KiM-a ako do njega dođe?
Nema šta da dobije, ona se neće odreći KiM, bez obzira na faktičko stanje, isto kao što se Kipar ne odriče Severnog Kipra iako ga ne kontroliše više od 50 godina. Prema tome, niko ne treba da pravi kalkulaciju, da računa da će Srbija da se odrekne KiM-e kao svog dela. Druga je stvar kakvo će biti faktičko stanje i šta će se događati, a sve ostalo je pitanje prava i vremena.
- Rešenje za situaciju na KiM -u prema Vašem mišljenju, bilo bi?
Političko rešenje uz kompromis, dakle političlo rešenje koje ne podrazumeva priznanje Kosova, odnosno, odricanje Srbije od KiM-e, ali i sva prava i sve ono što dozvoljavaju standardi i norme za ljude koji tamo žive bez obzira na nacionalnost i poreklo.